Crna Kronika

U zadnjem brlj'antinu prilog o hrvatskom stripu, kako k'o fol nije mrtav i slične pizdarije.

Izgleda da Kevin Munroe nije dovoljno osakatio Ninja Kornjače, sada Bay preuzima štafetu i zajedno sa antitalentom Jonathanom Liebesmanom kreće u akciju potpunog sahranjivanja još jedne franšize iz 80ih.

I za kraj, tek toliko da sve ne bude crno, novi produkcijski video sa seta Hobbita.

I novi trejler za MIB3.

The Walking Dead

Završila se i druga sezona Hodajućih mrtvaca, koja se još jednom, poput likova u seriji, izvukla iz naizgled bezizlaznog gliba.

Nakon prve sezone koja je djelovala (i šljakala) poput B sapunice sa zombijima, druga je naglo zaokrenula prema nekoj vrsti mlakog dramaturškog sukoba nihilizma, egzistencijalizma i kršćanstva na omanjoj farmi.

Do sredine druge sezone, serija je počela rapidno gubiti štimung, smjer i smisao te se zapravo dobio dojam totalnog scenarističkog vrludanja koje se usputno, reda radi, referenciralo na današnju recesiju inputiranom mišlju o nesigurnoj sutrašnjici.

Spomenute probleme ili barem financijski dio njih su uočili i šefovi televizijske kuće te po kratkom postupku, na polovici sezone, šutirali Darabonta sa projekta.

Ni sekunde prekasno jer je drugi dio druge sezone bio potreban kao svojevrsan "damage control" nakon Darabonta.

Damage control je donekle uspio, iako je upitno koliko dugo s obzirom na daljnju angažiranost Kirkmana i ekipe sa stripskog predloška čiji "veliki" credit se očituje u tome da je uvjerljivo najbolji i najkonzistentniji lik druge sezone onaj koji nije bio u stripu, nasilni seljo mekog srca Daryl Dixon.

Nasušna hića je, što dalje i brže odmaknut se od strip predloška jer likovi drže vodu poput sita.

Žena glavnog lika, Lori, je čas svetica, čas kurva, koja pati od očitog bipolarnog poremećaja.
Rick, njen muž, je olamerikn goody two-shoes sa jakim smislom za pravdu koji se u vrlo jeftinoj maniri prešaltava u bad guy paćenika koji ubija jer mora. (Iako bi sama promjena bila nepotrebna da nije bilo tog nesretnog pokušaja zaokreta iz B treš-sapunice u neku kvazifilozofiju.)
Njegov najbolji drug se iz hladnog glasa razuma i "jebene stranke" pretvorio u sociopata koji ubija sve koji ga krivo pogledaju.

No, da ne nabrajam dalje, druga sezone će teško zadovoljiti fanove B zombi apokalipse, fanove zombija kao metafore za današnje društvo, a valaj i one koji vole sapunice.

Zombiji u seriji ne nose nikakvu poruku, niti kanaliziraju onu satiričnu društvenu notu danas dobrog starčeka Romera.

Iako je sam pojam zombija onaj koji baca svu logiku kroz prozor, upravo zahvaljujući Romeru, zombiji na filmu su uspjeli kao metafora potrošačkog, zapadnog društva, koje kao da je podsvijesno nalazilo nežive kanibale kao ventil za život u besperspektivnom sistemu.

Danas, pola stoljeća kasnije, zombiji su pomalo izgubili taj epitet, i iako su učinili ono što se smatralo nemogućim, svrgnuli naciste sa trona najpopularnijih negativaca, ubrzali su svoj put prema ropotarnici filmske povijesti.

Sada su to spodobe neuvjerljivih fizičkih performansi koje su tu samo zbog jeftinih cimova i zbog onog horor predznaka, bez pridonosa priči kao što se to naslućivalo u pilot epizodi, gdje je prvotna sugestija bila kako čovjeku ponovo predstoji povratak prirodi, zbog hordi mrtvih proždrljivaca (birokracija?) koji su se nastanili u velegradima.

Nisu ovdje niti kao temelj za karakterizacije onih preživjelih, već čisto kao marketinški mamac i scareeffect.

Šteta, jer je šleper potencijala bilo.

Sada, u očekivanju treće sezone, možda ga ima za jedne tačke ilitiga kolica.

Vijesti koje nikog ne zanimaju

Mitomanija drma Ilicu 85. Ponovo.

Izbjegavajući trećerazredni Survivor na domaćem treš kanalu, navuk'o se ponovo na američki dje prosječna spremačica ili kopač grobova imaju tri puta više klikera od domaćih celebritija. Kina rula.
Kao i 20ica.

Rijalitiji olaraund.

Yeeehaaaw, hot damn!

Lockout ima novi trejler, napisao ga Besson što je u startu neki garant za dobru šoru, a snimljen nije u svemiru već u Srbiji.

I jedan ničim izazvani crtež.

Miro i Đej Đej

...

...

A!?

Machine Gun Preacher

Iako je zadnjih godina sve više loših filmova inspiriranih istinitim pričama, rijetko kada naiđe jedan dramaturški na razini hrvatskih sapunica i filmova.

Gerard Butler glumi Sama Childersa, bivšeg dilera, razbojnika, rasista, rednecka i generalno lošeg čovjeka koji naglo pronalazi Boga i odlazi u Sudan štititi male crnčiće.

Najveći problem filma jest neuvjerljivi i jeftini početak u kojem se u svega par minuta događa najbitniji dio, tranzicija Childersa iz okorjelog kriminalca u čestitog pobožnog čovjeka.

Tip koji izađe iz zatvora, dođe doma, našamara ženu jer se više ne vrti oko štange, ode u bar, uroka se u WC-u, zatim opljačka crnačku dilersku radnju napravivši ementaler od nje pumpericom, pritom vikajući "kmice" jer očito kriminalno nastrojene afroamere više smeta rasizam nego leteća sačma, doživljava radikalnu promjenu u samo 10 minuta filma, nakon što ga duboko potrese sudbina autostopera indijanca kojeg je bio primoran ubost nožem na zadnjem sjedalu nekih trideset puta.

(Ah, da, zatim naiđe tornado, razjebe čitavo trailor trash naselje što omogući glavnom liku da već sutradan postane građevinski poduzetnik sa vlastitom firmom koji gradi crkve, što po Pennsylvaniji, što po Sudanu.)

Budući da je film postavljen na labilnim i neuvjerljivim temeljima, zadnja trećina filma koja je nešto kvalitetnija, ne uspijeva spasiti čitavu dvosatnu konstrukciju koja se neprestano ljulja.

Butler ponovo masakrira američke dijalekte, iz priče o Sudanu dobiva s dojam da je tamo glavna zabava žitelji poslijepodne nakon ručka uzet AK-47 u ruke i pucat po malim crnčićima, dok akcijskih sekvenci nažalost i nema puno, iako su najkvalitetniji dio filma.

Sve popularniji Michael Shannon, (Walken + McQueen), će također brzo željeti zaboraviti svoju ulogu ovdje, kao narkofrenda koji je iz nekog razloga crvena krpa za malobrojne stopirajuće indijance u saveznoj državi Pennsylvaniji.

Naravno, film se privodi kraju junačkim zoomautom sa sudanskog poprišta gdje nam se objašnjava kako Sam i dalje bije bitke po stepi, dok "filantropski" emnesti internešnl nesebično broji žrtve i maše prstom neodobravajući tako zločesto ponašanje međusobno zaraćenih Sudanaca.

Vjerujem da je originalna priča o Samu Childersu zanimljiva, kao i njegova svrha u ratom zahvaćenom Sudanu koji iz dana u dan se budi sa pucnjevima i eksplozijama, ali zahvaljući pripovijednom diletantizmu tupavog redatelja Marca Forstera i nevještog scenarista Jasona Kellera, Machine Gun Preacher izaziva kontraefekat i odaje dojam jednodimenzionalnog propagandnog pamfleta.


Trailer

Stari Purger

Teen Prometheus concept?

Ne!

To je trnoviti i mukotrpni put (tajvansko-bangladeški!) od skice do završene naslovnice 24-og broja nove Zabave od juče' u prodaji, a dok ne stigne u RH, lajkajte ga na fejsbuku!

The Adventures Of Tintin

Tamo, prije nekih 3 mjeseca, na konto užasnog "3D doživljaja" kojeg pružaju domaći kino distributeri, istog onog kojeg većina američkih filmskih kritičara proklinje već mjesecima, nisam bio siguran u konačnu ocjenu nove Spielbergove rukotvorine.

Drugo gledanje na blureju u tišini doma potvrđuje neke stvari.

2011 godina je uistinu sretna godina za najmlađe i one koji se osjećaju tako.

Rijetko kada se događa da dva velika redatelja izbace čak tri visokobuđetna hita za najmlađe u jednoj godini.

Problem današnje filmske industrije je zapravo onaj koji na prvu zvuči paradoksalno.

Hollywood više ne snima filmove za djecu.

Hollywood snima filmove za sumanute i slinave tinejđere, za domaćice, i za sve one ostale kojima je potrebno isključivanje mozga na barem sat-dva nakon petodnevnog ili šestodnevnog rintanja.

Što će reć', za sve one koji imaju neku kintu za spiskati.

No djeca, ona ovise o dobroj volji Pixara i Dreamworksa koji jednom godišnje izbace poneku radost, a u međuvremenu, osuđena su na serijsku animaciju taložnih komercijalnih televizija, njihovih tragičnih sinkronizacija i na pokoji rerun dječjih klasika iz 80ih godina.

Ali makne li se Pixar i ekipa pod oznakom animacije iz slike, nema ni jednog (korektnog) igranog filma za djecu već godinama, ako ne i desetljećima, a da je izašao iz "tvornice snova".

Najmlađi umovi su prepušteni (pod uvjetom da ih se ne odgaja, što je sve popularniji uvjet) doslovno zastrašujućem valu ispiranja mozga koji je zapravo prvotno namijenjen maloumnim stadima tinejđera.

Zato su filmovi poput War Horsea, Huga i sada Tintina, u ovo vrijeme kao šaka u oko.

Ali, vrlo neprocjenjiva šaka u oko.

 Po mojoj, čisto subjektivnoj procjeni, Tintin je zakinut (zapravo, nije ni nominiran, zbooog? "moušn kepč'ringa"?) za ovogodišnjeg Oscara nauštrb Ranga koji je ne samo slabije animiran, već je i vlasnik one otrcane "ekološki osviještene" priče koja više voli biti "osviještena" i držati se na filozofiji, a šljaku prepustiti nekim dalekim generacijama kojima će biti pun kurac filozofije i teorije pa će napokon uprljat' ruke.

Ne da je Rango loš, ali ipak...u konkurenciji jednoipol satne iluzije, ona koja bolje zabavi, ispunjava svoju svrhu.

Andy Serkis kao kapetan Haddock još jednom pokazuje kakav trezor tonova i režanja ima u svome glasu i zašto ga tandem Spielberg-Jackson drži već godinama kao kap vode na dlanu.

Animacija oduševljava, od mimike i gestikulacija likova, do facijalnih ekspresija.

O priči se sve više-manje zna, od stripa do inspiracije za Indianu Jonesa.

Ono što je zanimljivo, a ne vidi se baš po medijima, jest činjenica da su glavna dva sukobljena lika, Haddock i Rackham, zapravo pljunuti Peter Jackson i Steven Spielberg.

Budući da nastavak Tintina režira Peter, a treći dio on i Spielberg zajedno, ostaje nedoumica oko značenja te namjerne, i ne vrlo suptilne poruke.

No, bilokakobilo, Tintin je savršeno spiskanih 100 minuta, benignih po sive stanice.

Trailer

Goon

Inspiriran jednim od najbrutalnijih igrača hokeja u sjevernoameričkoj povijesti, od scenarista Superbada i posvuduše Jaya Baruchela, dolazi ova brutalna crna komedija o Dougu Glattu, mentalno zaostalom izbacivaču koji nalazi svoj životni poziv u hokeju.

Domaćoj publici koja gleda Seana Williama Scotta kroz prizmu legendarnog Stiflera (kao i onoj koja voli hokej), Goon će biti kao ružno pače koje će željeti čim prije zaboraviti.

No, očekivanja su jedna stvar, a realnost je nešto sasvim drugo.

Goon je vrlo dobra sportska komedija, kojoj odmaže koliko i pomaže nesnosni Baruchel, ovdje glumac, scenarist i producent, inače veliki hokej fan.

Problem filma, osim trećeg najnesnosnijeg židova u Hollywoodu, Jaya, jest neusklađeni scenarij koji kao da čitavo vrijeme varira i pleše između ozbiljnije "dramedije" i vrlo crne komedije o debilu čije nasilne manire nalaze idealno utočište u sportu na ledu.

Sean William Scott je odlično, gotovo pa posvećeno, odglumio hokejaškog Forresta Gumpa, koji polako preuzima tron ircu Rossu Rhei (također odličnom Liev Schreiberu), kao najnasilnijem igraču lige.

Kako film ide prema kraju, gledatelj počinje suosjećati sa zaostalim Glattom, koji iako je sporog uma, većeg je duha i srca od većine ljudi s kojima dijeli ekran tokom 90 minuta.

Odličan, ako mu date šansu.

Trailer

Red Band trailer

Vijesti

Dosada sam uspješno održavao nekakvu relativnu ravnodušnost oko novog prequela Aliena, Prometheusa, no ovaj kratki klip ruši taj filing. Fak.

Došao i novi foršpan za Avengerse, not bed.

Također, navukao se na "Strip Zalagaonicu". Fak uans mor.

I, za kraj, šutiranje Darabonta usred druge sezone Walking Dead-a zasada pokazuje samo pozitivne rezultate.

Til nekst blu mun.

Nova Zabava

Pis'o:
Vladimir Tadić

Ris'o:
Maximir Šimić

Naslovnu ofarb'o:
Vladimir Popov

Najgore od najgoreg!

Godina 2011-a je odavno pokopana, no neugodna filmska iskustva i dalje žive.

Vrijeme je za Top 5 najgorih filmova protekle godine!

1. Hanna

Znate onaj osjećaj gnjeva koji vas savlada kad saznate da vas je trgovac debelo zajebao?

Hanna izaziva sličan efekat. 

Već sam spominjao kako je Hanna film fabule duboke poput ambalaže K-plusovog mliječnog namaza, ali zapravo čitav film dijeli isti iluzionistički trik netom spomenutog proizvoda.

Naizgled dubok, neloše upakiran, da bi otvaranjem neugodno se iznenadili ne samo kvalitetom, već i dubinom koje nema, zbog onog siroliverski dovitljivog, udubljenog dna.

Ova dvosatna britanska izlučevina, ofrlja mješavina new age spike, emo špijunaže i kvaziart kenjaže je uvjerljivo najgori film godine i meni osobno jedan od najgorih filmova svih vremena.

Dugo nije bilo ovakve scenarističke lokve čija struktura samim čudom preživljava sve one rupe u "rešetci".

Hanna je djevojka koju ćale Bana od rođenja obučava u profesionalnog ubojicu negdje u nekoj skandinavskoj pripizdini, jer eto, valjda je znao da će mu u jednom trenutku zatrebat terminator ćerka.

Odrasla bez ikakvih blagodati modernog doba, Hanica sve ždere i ubija na živo, zna kungu fu i karate, barata oružjem ko Rambo, čita pod svijećom i kronično pati od trendy "čovječja ribica" looka.

Bana međutim, je Dutch Rambo McLane koji prepliva Arktički ocean kao Veljko Rogošić baru, ubije goloruk 4 naoružana agenta odjednom, te iz slike priložene dolje, daje indijansku vatru modnim stilistima.

Sve bi to još nekako bilo ok, da Bana na kraju ne najebe od dva neuhranjena skinheda, Cate Blanchet i ovog modnog maćora koji se vozikaju po Berlinu u nekoj krntiji poput grupe TNT.

Hanna pak, jadna, se izbezumi pri susretu sa svim onim bez čega je živjela; telefonom, Tv-om, radiom i generalno sa biločim što ide u utičnicu.

No, iz nekog neobjašnjivog razloga, Hanna surfa po internetu kao poručnik Data.

Očito je babo spojio net u brvnaru, da mu pothranjeno ćerce može nešto radit dok probavlja sirovog jelena.

Pored svih pripovjednih nebuloza, gledatelj konstanto biva bombardiran usporenim snimcima glavne protagonistice koja malaksalo trčkara po pustinji (Maroko je očito pljunuta savezna država Arizona), šumi, velegradu i podzemnom bunkeru, sve uz neprekidnu glazbenu pratnju Chemical Brothersa.

 Eh...umjetnost ti je to buraz.

Hanna je prirodni laksativ i ne samo najgori film godine i jedan od najgorih desetljeća, već i jedan od najglupljih filmova u ovom dijelu galaksije.

Čestitke, kraljica je sigurno ponosna!

 Trailer

2. Dylan Dog: Dead Of Night

Filmska adaptacija kakvu ni najveći mrzitelji Bonellija ne bi željeli fanovima istog, krš u kakvom ni David Boreanaz ne bi nastupio, redateljski (igranofilmski) debi veleantitalenta koji je već u animaciji postigao nemoguće, zgadivši novim generacijama Ninja Kornjače, zadnji čavao u karijeri najgoreg Supermana ikada, Brandona Routha.

Sve je to novi Dylan Dog.

Oni paranoičniji fanovi talijanske škole stripa vjerojatno će tvrditi kako su producenti filma tvrdi Marvelovci koji su se "pobrinuli" za moguću konkurenciju davši redateljsku palicu nekoherentnom diletantu Kevinu Munrou.

Tko zna, možda su u pravu, jer Dylan Dog: Dead Of Night bi teško bio lošiji taman da su režiju dali u ruke Uwe Bollu ili braći Strause.

Kvaziscenaristi DD:DON-a, Donnelly i Oppenheimer, potpisuju pripovjedne džumbuse poput Sahare i novog, tragičnog Conana, što samo potvrđuje koliko ludo male šanse za uspjeh je od samog starta imao Dylan Dog.

Užas, na sasvim krivi način.

Trailer

3. Transformers 3

Za treće mjesto se vodila bitka između životnoispijajućeg Zelenog Lampaša i trećeg nastavka Transformera. 

Transformeri odnose pobjedu, ne samo zbog trojke u nazivu i mentalno ušlagiranog Baya, već i zbog Johna Turrtura, Johna Malkovicha, Frances McDormand i ostalih prodanih pički koji svojom reputacijom lažno signaliziraju možebitnu kvalitetu trećeg nastavka.

Kvalitete nema, bar ne one pripovijedne, treći dio je jednako grozan i zatupljujuć kao i drugi, no najporaznija činjenica jest ona da je poharao kinoblagajne utrživši čak milijardu američkih dolara.

Da mu nije prethodila ona katastrofalna dvojka, bilo bi donekle razumljivo, ovako ostaje žalosna činjenica da nove generacije su uistinu postale The Walking (spending) Dead.

Trailer

4. The Three Musketeers

Iako imam slabu točku na nenamjerno smiješnu trešeranu koju Paul W. S. Anderson neumorno izbacuje već petnaestak godina, ovaj puta je uistinu pokušao napraviti komediju, i naravno, teško podbacio.

Izvanredna produkcija i nemali broj kvalitetnih glumaca biva zasjenjen debilnim dijalozima jednog od najgorih scenarista trenutno u biznisu, Alexa Litvaka. 

Spontano neduhovit ili nespontano duhovit, nije bitno, pošteno je osakatio književni klasik.

Trailer

5. Battle Los Angeles

Michelle Rodriguez, za razliku od sunarodnjaka u Americi, nije naročito vješta u branju salate, ali zato kupi maline ko profić.

Que grande mierda.

Tráiler